Papučki Jaglaci 2012
U nedjelju, 25. ožujka, probudili smo je vrlo rano (još i ranije zahvaljujuci pomicanju kazaljka na satu!!!) te se uputili u Veliku s planinarima planinarskog društva „Dirov brijeg“. Zauzeli smo svojih 12 mjesta u pozadini autobusa i pospani krenuli.
Na mjesto dogadaja smo došli s malenim zakašnjenjem od 15 minuta, no ne našom krivnjom. Na mjestu okupljanja spremni su nas docekali pripadnici Gorske službe spašavanja i nakon prijave smo svi zajedno krenuli u osvajanje visina.
U koloni smo krenuli s Velicke livade u pravcu Nevoljaš/Lapjak prateci planinarsku markaciju. Uskoro smo stali pogledati i slikati se pored stare bukve koja je uistinu prelijepa. Saznali smo da u Parku prirode Papuk, stabla bukve zauzimaju 47% ukupne vegetacije. Nakon kratkog predaha, krenuli smo dalje prema izvorima. Kod izvora smo naucili da je vršni greben Papuka hidrološka vododjelnica brojnih potoka, od kojih neki pripadaju slivu rijeke Save, a drugi rijeke Drave. Kad smo vec pomislili da nam više nema spasa i da cemo se penjati do kraja života, nabasali smo konacno na vrh Lapjak. Uspjeli smo. Popeli smo se na visinu od 667 m! U izvidackoj knjižici nam ponosno sjaji pecat kao uspomena. Pogled je prekrasan. Svi smo ponosni. S jedne strane predivan pogled na kamenolom Tisica, a s druge pogled obuhvaca cijelu Veliku. Nakon toga, obišli smo i Velicki grad i tamo se malo odmorili i okrijepili.
Spuštat smo se poceli preko Tauberovih stijena. To su metamorfne i magmatske stijene Papuka – najstarije u Hrvatskoj. Pri spuštanju nije izostala ni dobra, stara izvidacka pjesma.
Nakon tri i pol sata planinarenja, spustili smo se i vratili na Velicke livade gdje su se polako poceli okupljati i ostali planinari sa svojih staza. Uslijedio je odmor, zabava i ples.
Otežalih nogu, s ponekim žuljem, al osmjehom na licu, vratili smo se kucama. Jedva cekamo sljedecu aktivnost.
Od srca se zahvaljujemo pripadnicima GSS-a koji su odvojili svoje vrijeme kako bi nas poveli u ovu nezaboravnu avanturu.
